U mjesecu maju družio sam se sa prijateljem Marijom iz Splita, kada smo zajedno obišli nekoliko vrlo zanimljivih terena na planini Svilaji. Tu su nalazišta kvarca, ahata i kalcedona, a povremeno se javlja i karneol, prehnit, kalcit i drugi brojni minerali.
Obišli smo tokom dana i aktivni rudnik gipsa u Sinju. Pored gipsa i njegovih čistih kristala javlja se povremeno i fluorit, kalcit, hematit i siderit.
Geografske i geološke osobine planine Svilaje u Hrvatskoj (Dalmacija)
Svilaja je planina u Dalmatinskoj Zagori koja se proteže smjerom sjeverozapad-jugoistok između Petrovog i Sinjskog polja u dužini oko 40 km.
Sastavni je dio primorskog pojasa dinarskog gorja, gdje zajedno s Prominom, Velikim Kozjakom, Mosećom i Vrgorskim gorjem čini središnji niz dalmatinskih planina. Smješten je između višeg graničnog lanca (prema BiH) Ilica – Dinara – Troglav – Kamešnica i obalnog niza planina Kozjak – Mosor – Biokovo – Rilić.
Najviši vrh Svilaje je Bat ili Svilaja (1508 m), sjeverno od Sinja, približno 35 km udaljen od mora (Kaštelanski zaljev).
Po istraženosti Svilaja još spada među slabo poznate hrvatske planine i donekle je poznat samo njezin viši jugoistočni dio do glavnog vrha. Ostali najveći dio srednje i sjeverne Svilaje ostao je skoro nepoznat planinarima i istraživačima, osim za geologe i lokalne pastire iz okolnih naselja.
Najstarije stijene na Svilaji i u okolini Sinja su eruptivi u zajednici s gipsom i anhidritom, tamni krečnjaci i dolomiti, silikatni peliti i pjesčari te staničasti krečnjaci i breče. Sve ove naslage dolaze u jezgru dviju vulkansko-dijapirskih struktura. Ove strukture se nalaze sjeverno i sjeveroistočno od mjesta Sinj. Cijeloj ovoj tzv. evaporitnoj seriji predpostavili smo permotrijasku starost.
Donjotrijaske naslage čija je starost paleontološki dokumentovana izgrađene su od mijacitnih škriljaca, koji se nalaze na južnim padinama Svilaje, kod sela Neorčić.
Sjeverno i sjeveroistočno od Sinja na području sela Karakašica, Suhača, Glavice i Smradovo dolaze naslage permotrijasa.
Ove naslage su predstavljene spilitiziranim dijabazima, naslagama kalcijskih sulfata, pelitskim klastitima, siltitima, pjesčarima, tamnim dolomitima i krečnjacima i šupljikavim brečama.
Zbog slabe fosilifernosti nije se moglo dokazati tačna stratigrafska pripadnost ovih naslaga. Priklonili smo se mišljenjima večine dosadašnih istraživaca da su ove naslage najstarije na ovom području.
Ovo eruptivno stijenje pretežno zelenkastosive boje otkriveno je na desetak lokaliteta u okolici mjesta Sinj i planine Svilaje. Ove stijene imaju homogenu strukturu. U zelenoj masi femskih minerala dolaze kristalići bijelih feldspata i žilica bijelih čistih zeolita. Od opakih minerala najcesci je hematit. Pod mikroskopom se često zapažaju pirokseni i amfiboli. Osnova stijene je od kristalića plagioklasa pretežno stubičastog do štapičastog oblika.
Plagioklasi i pirokseni veličinom su hidrotermalno izmjenjeni u nakupine: albita, klorita, sericita, epidota, kalcita, zeolita, pirita, prehnita, coisita i dr. Ovi procesi izmjena koje izazivaju tople vodene kasnomagmatske (deuterične) otopine bogate ugljičnim dioksidom poznate su kao proces propilitizacije.
Kod propilitiziranih stijena sačuvane su samo krupne primarne teksturne karakteristike. Nnajvidljiviji rezultat promjene jeste prljavo zelena boja eruptivnih stijena.
Kod andezitskih lava dominantni sastojci su natrijsko-subkalcijski plagioklasi, a od željezno magnezijskih minerala najzastupljeniji su: biotit, hornblenda, augit ili hipersten, a čest je i olivin.
Lave andezita i bazalta dosta su bliže po svom mineraloškom sastavu pa često imamo tzv. andezit-bazalte. Da je ovaj proces možda jako mlad, čak neogenske starosti, govore mladi neogenski tufovi koji odgovaraju kiselim andezitskim lavama. Zato se permotrijaska starost ovih eruptiva treba uzeti kao strogo predpostavljena.
