You are currently viewing Svetski, a iz Stragara
Priča o ljubavi prema mineralima

Svetski, a iz Stragara

Danas pričamo o jednom sjajnom čoveku, izuzetnom kolekcionaru minerala i pravom domaćinu. Većina je već po naslovu mogla da nasluti o kome se radi, a za one koji eventualno još uvek ne znaju za Branislava Pašajlića, evo prilike da se malo bolje upozna sa našim dragim prijateljem.

Branislav je po struci geolog i ceo život je bio u kontaktu sa mineralima. Dok je radio u Trepči, posmatrajući kolege koje su prikuljale minerale, odlučio je da se upusti u ovaj hobi. Već decenijama prikuplja izuzetne primerke minerala koji bi mogli da krase muzeje širom sveta. Po  ličnom utisku, rekao bih da su minerali Trepče i dalje Branislavovi favoriti, iako ima uzorke iz celog sveta.

Svojom profesijom Branislav se bavio i u Libiji, Zambiji, Gvineji, Angoli a u Francuskoj je upoznao i svoju suprugu Solanž. Sa njom sada živi na imanju u Stragarima, u blizini Kragujevca. Moram da podelim utiske – Solanž i Branislav baš uživaju u životu i to smo bili u prilici da primetimo već onog trenutka kada smo im došli u posetu.

Druženje smo započeli neobaveznom pričom, menjali teme, ali je ipak osnova uvek bila upravo naša zajednička strast – kolekcionarstvo. Krenuli smo od priča koje minerale gde možemo nabavljati, preko diskusije o lokalitetima kod nas ali i u svetu. Stigli smo i do planiranja nekih zajedničkih akcija u perspektivi. Fića je imao više sreće od mene, s obzirom da sam na njegovom licu mogao da vidim da uživa u domaćoj rakiji koju mu je domaćin poslužio, a ja kao vozač tog dana, mogao sam samo da posmatram sa setom.

Onda je usledio taj magičan momenat kada smo krenuli da pogledamo kolekciju porodice Pašajlić. Samo ću reći da sam oduševljen mineralima, posebno onim iz Trepče i Madana u Bugarskoj. Pravi utisak možete stvoriti jedino ukoliko uživo vidite. Kao alternativu, ovde ćemo pokušati da dočaramo deo sjajne kolekcije fotografijama u galeriji.

Dodaću da me je Pašina kolekcija motivisala da se ipak ponovo pozabavim mineralima rudnika Stari trg na Kosovu i Metohiji. Do tada sam ih smatrao „korektnim“ ali nedovoljno atraktivnim da bih se dalje angažovao oko nabavljanja nekih od kombinacija. Branislavova kolekcija me je demantovala, očaravajući me i budeći u meni onu želju za nabavkom novih uzoraka, koju često imaju početnici u hobiju.

Posle razgledanja velikog broja minerala i diskusije o nekima od njih, Branslav nas je proveo i kroz svoje radionice gde ima mašine za sečenje kamena, za tumblovanje minerala, pokazao nam neke sirove komade u dvorištu koje čekaju obradu ali i neke prelepe, gigantske minerale koji u skladišnom delu imanja čekaju da se stvore uslovi kako bi oni takođe bili adekvatno izloženi sa ostalim lepotama koje smo pre toga gledali u za to predviđenom delu kuće.

Filip i ja smo bili ograničeni vremenom, jer smo tog dana planirali i odlazak na dva terena. Nekako smo smo se suzdržavali da kažemo na glas da je vreme da se krene dalje. Prolongirali smo odlazak koliko god je bilo moguće. Ipak, u jednom momentu smo morali da se oprostimo od divne porodice iz Stragara.

Na rastanku smo dobili poklone, pogađate – minerale, od kojih su meni i dalje najdraži hrizopali sa planine Goleš u blizini Prištine.

Zaista, tih nekoliko sati provedenih kod porodice Pašajlić je bio i najleši deo dana. A pošto smo sa Branislavom u stalnom kontaktu, i s obzirom da planiramo zajedničku akciju u skorije vreme, mogu da najavim neke nove materijale za još jednu GemHuntersku priču u kojoj će jednu od glavnih uloga igrati upravo Branislav.