Bjelašnica je visoka planina smještena u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, jugozapadno od Sarajeva.
Njezine granice na sjeveru čine tok rijeke Zujevine i planina Igman koja se praktično nastavlja na Bjelašnicu i dio je iste visoravni. S jugoistoka greben Hojte koji se nastavlja na planinu Treskavicu, na jugu oštru granicu čini 25 km duga prodorna dolina Rakitnice. Ona Bjelašnicu odvaja od planine Visočice, a s jugozapada dolina rijeke Neretve koja ju razdvaja od masiva Prenja. Sa sjevera i sjeverozapada opkoljava je brežuljkast teren, kojim prolaze magistralna cesta i željeznička pruga iz Sarajeva preko Ivan-planine u Konjic. Na zapadu sedlom bregovitog terena Ivan-planine, Bjelašnica je povezana s Bitovnjom.
Bjelašnica je krška planina, koja je također oblikovana i radom ledenjaka.
U prosjeku je planina prekrivena snijegom više mjeseci, obično od novembra do maja, a nekada i u ljetnim mjesecima, te otuda dolazi objašnjenje za njezino ime.
Najveći dio Bjelašnice, posebno njezin zapadni dio građen od srednje i gornjotrijaskih vapnenaca (krečnjaka) i dolomita. Ove vapnenačko-dolomitne mase ispucale su brojnim pukotinama koje su stvorene krškim procesima. Zbog njih se padavine brzo gube u podzemlju pa je planina skoro bezvodna.
Postoje razlike u geološkoj građi pojedinih dijelova planine. Stijene na istočnom dijelu, istočno od Umoljana oblikovane su u klastite – vodonepropusne lapore i pješčenjake. S geološkog gledišta zapadnim dijelom prevladavaju egzokrški reljefni oblici. Oni poput kamenica, škrapa, ponikvi i uvala na vapnenačko–dolomitnoj podlozi (prostor uz donji tok Rakitnice). Dakle tipični krš, zbog koga je ovaj dio vrlo siromašan površinskim vodenim tokovima.
Na Bjelašnici se nalazi nekoliko planinskih jezera: Lokvanjsko, Sitničko, Blatačko, Kalajli i Balića jezero.
Najviši vrh je istoimeni vrh Bjelašnica (2067 m), kojega još zovu Opservatorij / Opservatorija po meteorološkoj stanici koja se na njemu nalazi. Ostali značajni vrhovi su Krvavac (2062 m) , Velika i Mala Vlahinja (2056 m), Veliki strug (2026 m), Hranisava (1964 m) i Obalj (1896 m).
Bjelašnica je popularno sarajevsko izletište. Atraktivno je i zbog mogućnosti za planinarenje, brdski biciklizam, aktivnosti na vodi (rafting i kanjoning), u zraku (paraglajding) te na snijegu.
Za potrebe XIV zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, na Bjelašnici su izgrađeni brojni sportski i turistički objekti. Oni se danas djelomično koriste.
Klima Bjelašnice je prijelaznog odnosno graničnog karaktera. Negde između mediteranskih i kontinentalnih utjecaja, s dominantno planinskom i alpskom klimom.
Na novu 2023 godinu sa rajom iz Bosne i Hercegovine posjetili smo vrh Bjelašnice i masiv Žutog cvijeta. Odatle se pružaju prelijepi pogledi na okolne planine. Sa 2 auta iz Babinog dola na Bjalašnici makadamom smo se pepeli pod sami vrh Bjelašnice. Neobično je bilo da na samu novu godinu na Bjelašnici falio je snijeg kojeg je bilo minimalno u najvišoj zoni planine.
Prilikom penjanja prema vrhu Bjelašnice prve onikse zatekli smo na visini od oko 1900m. Nakon par serpentina parkirali smo auta i krenuli prema vrhu Žuti Cvijet. Na tom području nema pojave oniksa osim kalcitne mineralizacije.
Uputili smo se dalje, na sam vrh planine Bjelašnice odakle se pruža odličan pogled. Jasno se vide Babin dol na Bjelašnici, planina Igman,Treskavica i Visočica. U daljini lijepo se vidi i Sarajevo.
Tek kada smo krenuli prema vrhu Mala Vlahinja zatekli smo velike količine oniksa u krečnjacima u dužini od oko 1km. Posebna zanimljivost je da se prilikom razbijanja oniksa osjeti miris sumpora, a u šupljinama oniksa mogu se naći male geode kalcita.
Pojave karbonatnog oniksa u krečnjacima planine Bjelašnice dešavaju se ispod samog vrha. Pojavljuju se na visini od 1900m-2067m u dužini od nekoliko kilometara. Ostale minerološke pojave su uglavnom kalciti ili aragoniti.
